Inzulinska rezistencija
Inzulin je hormon, koji među brojnim funkcijama, regulira metabolizam ugljikohidrata odnosno metabolizam šećera. Iako je njegovo lučenje konzumacija i detekcija glukoze u krvi pogotovo poslije obroka, inzulin djeluje na metabolizam svih triju glavnih vrsta hranjivih tvari: ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Ulaskom ugljikohidrata te njihovom razgradnjom na glukozu, glukoza dolazi do membrane stanice na kojoj inzulin reagira s inzulinskim receptorima te otvara membranu i omogućava ulazak glukoze u stanicu. Glavna zadaća inzulina je prelazak šećera, glavne energetske sirovine, iz krvi u ciljana tkiva (jetru, mišiće, masno tkivo).
Šećerna bolest jedan je od vodećih zdravstvenih izazova današnje medicine. Smatra se jednim od glavnih rizičnih čimbenika za razvoj moždanog i srčanog udara, kroničnog bubrežnog zatajenja i oštećenja krvnih žila na mrežnici što može dovesti i do sljepoće. Ovaj je poremećaj metabolizma ugljikohidrata uzrokovan manjkavom funkcijom gušterače i/ili neosjetljivošću stanica na inzulin (inzulinskom rezistencijom).
Inzulinska rezistencija je stanje u kojem tijelo postaje manje osjetljivo na inzulin. Iako inzulina ima dovoljno u organizmu on "ne radi ili radi smanjeno". To dovodi do razvoja preddijabetesa, a zatim i šećerne bolesti tipa 2. U inzulinskoj rezistenciji slabi periferni učinak inzulina u perifernim tkivima te kao posljedica raste razina glukoze u krvi. Posljedica nedovoljnog perifernog učinka inzulina se očituje u pojačanoj proizvodnji i pojačanom izlučivanju inzulina iz gušterače, radi očuvanja ravnoteže šećera u krvi, a takvo se stanje naziva hiperinzulinemijom.
Često inzulinska rezistencija prođe neopaženo jer su simptomi neznatni i prikriveni jer ju karakterizira povišena vrijednost inzulina u krvi uz istovremeno normalne ili povišene vrijednosti glukoze u krvi. U početku gušterača luči veću količinu inzulina da bi nadvladala neosjetljivost stanica i održala normalne vrijednosti glikemije. Previše inzulina stvara upalu i uzrokuje često i porast tjelesne težine (visceralno masno tkivo) a može dovesti i do razvoja dijabetesa tipa 2 te bolesti srca i krvnih žila. S vremenom se gušterača "iscrpi", više nije sposobna lučiti veće količine inzulina što kao posljedicu ima porast alkemije u krvi, odnosno do preddijabetes te s vremenom i dijabetes.
Zabrinjavajući podatak je što pojavnost ovog metaboličkog poremećaja postaje češći kod djece i adolescenata. Postoji jaka povezanost između pretilosti kod djece i adolescenata uz komponente metaboličkog sindroma.
Naše tijelo zahtijeva veliku lepezu minerala koji potpomažu normalno odvijanje svih metaboličkih funkcija. Jedan od tih minerala je i krom - mineral u tragovima, esencijalan za naš organizam, koji primarno sudjeluje u metabolizmu ugljikohidrata i masti.
Manje je poznat od željeza, kalcija ili magnezija upravo zbog toga što nam je potreban u vrlo malim količinama, odnosno u tragovima. Rijetko dolazi do deficita tog minerala, no to ne isključuje mogućnost da se kod nekih skupina on i pojavi. Konzumiranje namirnica koje su prirodan izvor kroma zadovoljit će funkcionalnu dnevnu dozu njegovim prirodnim oblikom - kromovim pikolinatom. Prirodni izvori kroma su dagnje, pivski kvasac, rajčice, kruške, brokula, češnjak i mnogi drugi, tako da dodaci prehrani ne mogu i ne smiju biti zamjena za uravnoteženu prehranu.
Važno je napomenuti da inzulinska rezistencija može biti prisutna i bez simptoma, stoga je važno redovito pratiti razine šećera u krvi i konzultirati se s liječnikom ako postoji sumnja na inzulinsku rezistenciju ili druge metaboličke probleme. Rano otkrivanje i upravljanje inzulinskom rezistencijom može pomoći u sprječavanju razvoja dijabetesa tipa 2 i smanjenju rizika od komplikacija povezanih s tim stanjem.
Crna akantoza (ili acanthosis nigricans) je dermatološki simptom koji se može pojaviti kod osoba s inzulinskom rezistencijom. Ovaj simptom karakterizira tamna, grubo zadebljana koža s crnim ili smeđim mrljama, obično na pregibima kože kao što su vrat, pazuh, prepone i ispod dojki. Javlja se zbog povećane proizvodnje melanina u stanicama kože, što rezultira tamnim pigmentacijama. Povećana proizvodnja melanina obično je povezana s visokim razinama inzulina u krvi, što je karakteristično za inzulinsku rezistenciju.
Prevencija, adekvatne životne navike, uključujući prehranu i kretanje, jedini su način održanja hormonske i metaboličke ravnoteže. Česta primjena popularnih načina prehrane pa tako i pojedinih namirnica, može dovesti do štetnih posljedica uslijed monotone i dugotrajne primjene. Tipičan primjer su zobene pahuljice.
Mnoge muči pitanje idu li zobene pahuljice i inzulinska rezistencija zajedno. Odgovor je da, ali s napomenom što se tiče vrste zobenih pahuljica. Ovdje se misli isključivo na čiste zobene pahuljice koje vidimo kao zrno te u popisu sastojaka postoji samo jedan sastojak. Osobe koje boluju od inzulinske rezistencije trebale bi izbjegavati ili svesti na najmanju moguću mjeru prerađene zobene pahuljice gdje se pod raznim nazivima na popisu sastojaka krije šećer, kao što je glukozno-fruktozni sirup.
Dakle, industrijski proizvedene zobene pahuljice u obliku kuglica, jastučića s punjenjem, u obliku granole i slično zasigurno sadrže i veliku količinu šećera. Iako se takvi proizvodi promoviraju kao odličan izbor za doručak, nikako nisu poželjni u prvom obroku.
Jedan od glavnih razloga za oprez kod konzumacije zobenih pahuljica jest prisutnost fitinske kiseline, tvari koja može ometati apsorpciju važnih minerala poput kalcija, magnezija, željeza i cinka. Zdrav probavni sustav i dobro uravnotežena prehrane može tolerirati određenu količinu fitinske kiseline, dok kod osoba oboljelih od autoimunih bolesti, propusnih crijeva ili nedostataka određenih vitamina može nakon dužeg vremena predstavljati problem.
Kako bi olakšali probavljivost i bolju iskoristivost nutrijenata iz orašastih plodova, sjemenki i žitarica, provodimo proces namakanja i sušenja. Na taj način neutraliziramo antinutrijente- inhibitore enzima i fitinsku kiselinu. Osobe koje boluju od inzulinske rezistencije smiju jesti čiste zobene pahuljice u obliku zobene kaše, ali obrok treba biti dobro izbalansiran i ne svakodnevan.
Primjer uravnoteženog doručka kod inzulinske rezistencije:
oko ½ šalice čistih zobenih pahuljica
2/3 šalice bobičastog voća
10-15 jezgrica sjeckanih oraha ili badema
1 mala žličica konopljinih sjemenki
150 g pravog grčkog jogurta ili kefira.
Ovako složenim doručkom unesena su vlakna, zdrave masti i proteini te antioksidansi iz bobičastog voća. Ovaj doručak se može nadograđivati s obzirom na druge energetske izvore. Uvijek je moguće zamijeniti orašaste plodove ili umjesto njih dodati različite sjemenke, dodati svježi posni sir kao izvor bjelančevina.
Svakako potražiti liječničku pomoć ukoliko osjetite neke od mogućih simptoma koji su možda tihi znakovi da se ravnoteža poremetila. Preporuka kontroliranja povišenog inzulina svakako je prvi korak u sprječavanju pojave ovog poremećaja.
Petra Brok, mag. nutr.
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZADAR
Služba za javno zdravstvo
"Savjetovalište za prehranu"
Telefon: 023/ 643-338
E-mail: savjetovaliste.prehrana@zjz-zadar.hr
