Svjetski dan šećerne bolesti 2024.
Šećerna bolest predstavlja javnozdravstveni problem te globalnu epidemiju s obzirom na broj oboljelih u svijetu. Porast broja oboljelih osoba u najvećoj je mjeri povezan s neadekvatnim životnim navikama i njezinim posljedicama poput pretilosti i sjedilačkog načina života. Na dob ili genetsku predispoziciju ne može se utjecati. Međutim, moguće je utjecati na ostale čimbenike koji pridonose razvoju bolesti kao prekomjerna tjelesna težina, trbušna, visceralna debljina, nedovoljno kretanje, prehrambene navike i pušenje.
Globalna epidemija šećerne bolesti i pretilosti i dalje se paralelno širi, a broj oboljelih raste iz dana u dan. Trenutno 537 milijuna ljudi u svijetu boluje od šećerne bolesti (u Europi približno 61 milijun), a uz to kod jedne od tri osobe bolest nije dijagnosticirana (iako je prisutna). Prevencija šećerne bolesti tipa 2 moguća je u čak 70% slučajeva – pravilnim prehrambenim navikama, primjerenom tjelesnom aktivnošću i održavanjem poželjne tjelesne mase.
Dijabetes tipa 1 karakterizira nedovoljna produkcija inzulina – hormona koji regulira glukozu (šećer) u krvi – u gušterači. Ovaj tip dijabetesa obično je genetski uvjetovan i liječi se inzulinom koji se svakodnevno daje pumpicom ili injekcijama. Često se pojavljuje sasvim iznenada kod mladih ljudi, sa simptomima koji uključuju prekomjerno mokrenje, žeđ i nenamjeran gubitak težine.
Dijabetes tipa 2 karakterizira neučinkovita uporaba inzulina. Pojavljuje se kod oko 90% ljudi s dijabetesom i uvelike se može spriječiti. Čimbenici rizika uključuju prekomjernu težinu, visceralnu masnoću i druge čimbenike koji pridonose debljanju kao što je niska razina tjelesne aktivnosti. Često se javlja u srednjoj dobi, iako prevalencija raste među djecom i adolescentima. Simptomi mogu biti blagi, a dijagnoza se često može odgoditi dok se već ne pojave komplikacije.
Gestacijski dijabetes karakterizira visoka razina šećera u krvi tijekom trudnoće.
Budući da neki tipovi dijabetesa i druge glavne nezarazne bolesti (NCD) dijele zajedničke promjenjive čimbenike rizika, prevencija se mora integrirati u populacijske pristupe. Usredotočenost na učinkovitu i pristupačnu prevenciju i upravljanje kombinacijom čimbenika rizika za dijabetes može spriječiti invaliditet i smrt te poboljšati kvalitetu života.
Dijabetes se može liječiti a njegove posljedice izbjeći ili odgoditi nutritivnom terapijom, tjelesnom aktivnošću, lijekovima te redovitim pregledima i liječenjem komplikacija.
Vođeni problemom velikih razmjera, smjernice su usmjerene na promjenu životnih navika kao temelj liječenja ove bolesti, a sve s ciljem kako bi se dijetoterapija šećerne bolesti ujednačeno primjenjivala za sve oboljele.
Preporučuje se individualizirana medicinska nutritivna terapija provođena pod kontrolom liječnika specijaliste i nutricionista, uz redovne kontrolne preglede. Preporučeni prehrambeni obrazac temelji se na principima mediteranske i/ili DASH dijete te se preporučuje birati sezonsku, lokalno uzgojenu hranu. Važno je ne preskakati obroke, planirati ih i ravnomjerno rasporediti kroz dan (tri glavna te dva međuobroka). Prednost treba dati nutritivno bogatoj, antiupalnoj, minimalno procesiranoj hrani s nižim glikemijskim indeksom te pojačati unos biljne hrane i prehrambenih vlakana.
Svjetske procjene govore da 537 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću. Čak polovica oboljelih osoba nema postavljenu dijagnozu bolesti te ne prima liječenje. Među nešto više od 6,7 milijuna osoba koje godišnje umru zbog šećerne bolesti, svaka treća osoba mlađa je od 60 godina. Na svjetskoj razini, troškovi zdravstvene zaštite vezane uz šećernu bolest iznose 966 milijardi dolara.
Prema podacima CroDiab Registra osoba sa šećernom bolešću, u Hrvatskoj je u 2023. bilo 395.058 osoba sa šećernom bolesti, a broj oboljelih povećava se iz godine u godinu. Ranija istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj tek 60 % oboljelih osoba ima postavljenu dijagnozu tako da se procjenjuje da je ukupan broj oboljelih veći od 600.000. Šećerna bolest je 4. vodeći uzrok smrti sa udjelom od 7,8 % u 2022. godini.
Izvor: HZJZ
Pravilnom prehranom s odgovarajućim unosom minerala i vitamina koji sudjeluju u regulacijskim i enzimskim procesima smanjuje se rizik od kroničnih bolesti. Upravo mediteranskom prehranom unosimo preporučeni omjer makronutrijenata i mikronutrijenata, što dovodi do poboljšanog oksidativnog i upalnog odgovora te se time mediteranska prehrana povezuje s blagotvornim učincima na kronične nezarazne bolesti, a samim time i na razvoj šećerne bolesti. Također, istraživanje je pokazalo da je konzumacija svježe hrane bila korisnija za zdravlje u usporedbi s dodatcima prehrani zbog interakcije vlakana iz voća i fenolnih komponenti.
Iz svega navedenog jasno je da je šećerna bolest složen problem za liječenje jer je rezultat kompleksne interakcije između genetskih, bihevioralnih i okolišnih čimbenika. Individualni genetski profil pruža uvid u sklonosti pojedinca prema određenim obrascima metabolizma hranjivih tvari, ali konačan ishod i zdravlje ovise ipak o ukupnom životnom stilu.
PRAKTIČNI SAVJETI I PREPORUKE:
- Povećati unos neškrobnog (osobito zelenog lisnatog) povrća; uključivati u dva obroka svaki dan.
- Svakodnevno konzumirati svježe voće (tri serviranja dnevno); prednost dati manje slatkom voću.
- Češće odabrati cjelovite žitarice (proso, ječam, heljda, bulgur, kvinoja) i mahunarke (grah, leća, slanutak) u odnosu na industrijski prerađene proizvode.
- Smanjiti količinu dodane masnoće i prednost dati nezasićenim mastima i uljima – maslinovo ulje, masna plava riba, orašasti plodovi i sjemenke.
- Izbjegavati veće količine crvenog i procesiranog mesa (crveno meso konzumirati 1 – 2 x tjedno; izbaciti prerađevine poput pašteta, hrenovki, različitih narezaka i suhomesnatih proizvoda).
- Izbjegavati dodani šećer (sve vrste zaslađenih napitaka, konditorskih proizvoda i deserata).
- Ograničavati unos soli na najviše 5 – 6 g na dan (obratiti pozornost na „skrivene izvore“ – suhomesnati proizvodi i naresci, pekarski proizvodi, grickalice i slično).
- Ograničavati unos alkohola (jedno piće na dan za žene i do dva pića na dan za muškarce) – 1 piće = 120 mL vina ili 360 mL piva ili 30 mL jakog alkoholnog pića.
Metoda modela tanjura pravilne prehrane jednostavan je i najčešće korišten pristup planiranju obroka koji zapravo predstavlja vizualni vodič raspodjele makronutrijenata. Općenita je preporuka da povrće čini ½ tanjura, proteini ¼ te ugljikohidrati također ¼ tanjura.
Izvor: Hrvatsko društvo za endokrinologiju i dijabetologiju HLZ
Međutim, ne postoji jedan jedinstveni pristup koji odgovara svima pa je preporuka u suradnji sa stručnjacima (liječnicima specijalistima, nutricionistima, trenerima) individualno prilagoditi način prehrane i tjelesne aktivnosti tako da budu dugoročno održivi i dovode do poboljšanja i dugoročnog očuvanja zdravlja.
Prevencija šećerne bolesti tipa 2 globalni je prioritet zdravstva, međutim nedostaje konkretan plan prevencije.
Prehrana je temelj upravljanja dijabetesom i treba je smatrati temeljnom za postizanje kontrole glukoze u krvi. Raspravlja se o trenutnim savjetima za prehranu u liječenju dijabetesa, s fokusom na tjelesnu težinu, makro i mikro hranjive tvari, hranu i skupine namirnica, obrasce prehrane i kontekst načina života. Noviji dokazi o temama kao što su tjelesna težina i prehrambeni obrasci ukazuju na fleksibilnost u onome što se može preporučiti, što omogućuje preferiranje pacijenata i može pomoći u pridržavanju. Važno je napomenuti da je zdrava prehrana za osobe s dijabetesom također prikladna za preporuku njihovim obiteljima i općoj populaciji.
Čvrsti dokazi upućuju na to da je ukupna količina ugljikohidrata u obrocima (ili međuobrocima) važnija od izvora ili vrste. Sve osobe s dijabetesom mogu imati koristi od osnovnih informacija o hrani s ugljikohidratima, veličinama porcija i količinama koje treba odabrati za obroke. Pacijenti na kontinuiranoj inzulinskoj terapiji ili inzulinskim pumpama mogu prilagoditi svoj inzulin prema količini ugljikohidrata koju planiraju unijeti. Stoga je prvi prioritet utvrditi plan hrane/obroka koji se može koristiti za integraciju režima inzulina u životni stil osobe. Prehrambena terapija za dijabetes tipa 2 napreduje od prevencije pretilosti ili debljanja do poboljšanja inzulinske rezistencije te doprinosa poboljšanoj kontroli metabolizma. Istraživanja podržavaju prehrambenu terapiju kao učinkovitu u postizanju ciljeva liječenja kronične hiperglikemije. Praćenje ishoda znanosti bitno je za procjenu intervencija u promjeni načina života i životnih navika te za određivanje jesu li potrebne promjene i poboljšanja sadržana u lijekovima.
Petra Brok, mag. nutr.
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZADAR
Služba za javno zdravstvo
"Savjetovalište za prehranu"
Telefon: 023/ 643-338
