Å to roditelji mogu učiniti u slučaju elektroničkog nasilja?

KAKO PRIMIJETITI DA JE DIJETE ŽRTVA ELEKTRONIÄŒKOG ZLOSTAVLJANJA?

Znakovi izloženosti elektroničkom zlostavljanju su različiti, no najčešće uključuju slijedeće simptome:

  • Iznenadno prestaju koristiti tehnološke uređaje (računalo, mobitel i sl.)
  • Izbjegavaju prijatelje, uobičajene aktivnosti, školu i grupna okupljanja
  • Imaju nagle promjene raspoloženja - ako se čine agresivnima, depresivnima ili frustriranima za vrijeme ili nakon dopisivanja, chatanja, korištenja društvenih mreža ili igranja igara na internetu
  • Postaju povučeni
  • Izbjegavaju razgovor o svojim aktivnostima na kompjuteru ili mobitelu
  • Imaju gubitak sna i apetita
  • Naglo počinju dobivati lošije ocjene

Općenito govoreći, ako se dijete ponaša na način koji nije u skladu s njegovim/njezinim uobičajenim ponašanjem za vrijeme korištenja komunikacijskih uređaja, trebate saznati zašto.

ŠTO UÄŒINITI AKO JE DIJETE ŽRTVA ELEKTRONIÄŒKOG NASILJA?

Unatoč našim naporima poučavanja mladih o pravilima ponašanja na internetu, elektroničko nasilje je i dalje prisutno. Štoviše, ono može biti nastavak zlostavljanja koje se događa u školi, što za dijete može biti emocionalno destruktivno. Međutim, djeca i mladi često ne prijavljuju nasilje i govor mržnje na internetu. Postoji više razloga tome, od kojih su najčešći slijedeći:

  • Osjećaj srama i manje vrijednosti.
  • Strah od osvete
  • Nepovjerenje
  • Osjećaj da ih odrasli neće/ne mogu zaštititi.
  • Misle da im nitko ne želi pomoći.
  • Naučeni su da trebaju popuštati i podnositi, a ne tužakati.
  • Vjeruju da je nasilništvo nužan dio odrastanja.

Stoga je najbolji korak koji roditelji mogu poduzeti u slučaju elektroničkog nasilja osigurati da se dijete osjeća sigurno i zaštićeno tako da mu pruže bezuvjetnu potporu. Trebate djetetu kroz riječi i djela pokazati da oboje želite isti krajnji rezultat: da nasilje prestane i da djetetov život ne postane još teži. To se može postići na način da se zajedno dogovarate o slijedećim koracima, jer je vrlo važno da uzmete u obzir djetetovo mišljenje o tome što bi se moglo učiniti za poboljšanje situacije. Naime,  žrtve elektroničkog zlostavljanja (i pasivni promatrači, odnosno ostala djeca iz socijalnog kruga zlostavljanog djeteta) moraju osjećati sigurnost u to da će odrasli kojima priznaju problem intervenirati racionalno i logično, a ne pogoršati situaciju.

Stoga, ako primijetite da je Vaše dijete zlostavljano, kao roditelj možete učiniti slijedeće:

  • Naglasiti im da nisu krivi ukoliko su žrtve virtualnog nasilja te da im zbog toga nećete oduzeti računalo ili mobitel (jer je to najčešći razlog zašto djeca ne govore roditeljima o nasilju).
  • Upozoriti ih da ne odgovaraju na nasilne poruke – pokažite im kako blokirati, izbrisati ili sakriti takve poruke i sadržaje.
  • Upozoriti ih da se ne smiju osvećivati, odnosno nasiljem reagirati na nasilje.
  • Pružiti djeci potporu u prijavljivanju nasilja stručnim suradnicima/profesorima u školi.
  • Ponekad je dobro ne brisati poruke i sadržaje već ih spremati u datoteke i tiskane primjerke te čuvati kao potencijalne dokaze koje možete priložiti stručnim suradnicima i nastavnicima u školi ili policiji.
  • Pokušati otkriti identitet nasilnika.
  • Kontaktirati Internet providera te prijaviti nasilje i zamoliti da se nasilni sadržaji uklone.
  • Kontaktirati školu i prijaviti zlostavljača te sačuvati podatke o prijavljivanju nasilja.
  • Ako je identitet nasilnika poznat, pokušati kontaktirati njegove roditelje.
  • Istražiti zakone RH koji se tiču elektroničkog zlostavljanja.
  • Kontaktirati policiju – podignuti tužbu.

KAKO PRIMIJETITI DA JE DIJETE ZLOSTAVLJAČ?

Neki od mogućih znakova koji upućuju na to da je dijete zlostavljač su sljedeći:

  • Brzo promijene otvorene programe i stranice na kompjuterskom ekranu kada ulazite u prostoriju u kojoj se nalazi računalo
  • Skrivaju uređaje koje koriste (primjerice ne dozvoljava nikome pristup svom mobitelu)
  • Koriste uređaje cijelo vrijeme noću
  • Postanu jako napeti ako ne smiju koristiti svoje uređaje
  • Izbjegavaju pričati o svojim aktivnostima na internetu
  • Koriste više računa pod različitim imenima

ŠTO UÄŒINITI AKO JE DIJETE ZLOSTAVLJAÄŒ?

Samim time što ste priznali postojanje problema, napravili ste prvi pozitivan korak u stvaranju promjena. Veliki broj roditelja zatvara oči i negira da bi njihovo dijete moglo učiniti takvo što, unatoč dokazima. Nažalost, kada roditelji izaberu poricanje kao rješenje, oni zapravo uskraćuju vlastitom djetetu priliku da promijeni svoje ponašanje i uči na greškama koje je učinilo.

Važno je shvatiti da djeca često ne shvaćaju ozbiljnost grubog i nasilničkog ponašanja kojima svjedoče ili kojega čine na internetu ili mobitelu. Naime, djeca nisu psihopati, već ponekad griješe ili im nedostaje empatije. Uzevši to u obzir, treba im objasniti da za svaki izbor kojega naprave postoje posljedice. Reakcija roditelja ovisi o razini ozbiljnosti incidenta i o tome u kojoj mjeri dijete shvaća štetnost i posljedice svog ponašanja za druge. Važno je pristupiti problemu čvrsto i odlučno, a ako se ponašanje nastavi, možete postrožiti mjere kazne ili upozorenja.

Neki od savjeta su:

  • Dajte djetetu do znanja da znate što je učinio/učinila. Pitajte ih da Vam sami kažu što se točno dogodilo. Ako nisu svjesni gdje su pogriješili, objasnite im. Ako Vam ne žele priznati, predočite im dokaze.
  • Zatražite od njih da odmah prekinu sa zlostavljanjem. Dajte im do znanja da problem vidite kao vrlo ozbiljan i da nećete tolerirati takvo ponašanje. Potaknite ih da se ispričaju žrtvi.
  • Pokušajte izazvati empatiju kod djece tako da im ukažete na posljedice njihovih djela.  Pitajte ih kako bi se osjećali kada bi njima ili nekome njima bliskom netko učinio isto.  Djeca ponekad vide takve postupke kao šalu, stoga je važno objasniti da ono što je jednoj osobi smiješno, drugoj može jako naštetiti. 
  • Razgovarajte s njima o slučajevima kada je zlostavljanje na internetu dovelo do tragičnih posljedica. Pitajte ih kako bi se osjećali da se to dogodi u njihovoj situaciji.
  • Pokušajte saznati uzrok takvom ponašanju – žele li se uklopiti u grupu, biti popularni, prihvaćeni, jesu li ljuti zbog nečega, ili je njih netko zlostavljao pa se žele osvetiti?
  • Razgovarajte s njima o ozbiljnosti situacije u koju su se doveli. Dajte im do znanja da je takvo ponašanje kažnjivo i pitajte ih kako bi se osjećali da ih netko prijavi policiji ili ravnatelju/ici.
  • Nadgledajte njihove aktivnosti na internetu i mobitelu. Ograničite djetetu pristup istima ako je potrebno.
  • Savjetujte se sa nastavnicima, savjetnicima ili stručnim suradnicima u školi.

KAZNENI I PREKRŠAJNI POSTUPCI

Osobe mlađe od 14 godina nisu kazneno odgovorne, što znači da ih se ne može kazneno ni prekršajno goniti, tužiti ili kazniti. Međutim, propisani su načini zaštite kriminalne djelatnosti djece, i to kroz mjere obiteljsko pravne zaštite. Policija nakon što utvrdi da je dijete počinilo kažnjivu radnju, o tome obavještava Centar za socijalnu skrb koji provodi postupak i eventualno izriče mjeru nadzora nad djetetom i njegovim roditeljima.

Djeca s navršenih 14, a mlađa od 16 godina, kazneno su odgovorna. Ako se utvrdi da su počinila kažnjivo djelo, može im se izreći odgojna mjera (sudski ukor, upućivanje u centar za odgoj, pojačana briga i nadzor). Starijima od 16, a mlađima od 18 godina, uz odgojnu se mjeru može izreći i kazna maloljetničkog zatvora.

Postupak prema maloljetniku, za kaznena djela klevete, uvrede ili javno iznošenje osobnih i obiteljskih podataka, pokreće se isključivo na inicijativu Državnog odvjetništva, odnosno privatne tužbe, dok u pretkaznenom postupku informacije i dokaze prikuplja policija.

Više o temi:

Što je elektroničko nasilje?

Kako spriječiti elektroničko nasilje?

Cjelovit tekst o elektroničkom nasilju i načinu na koji se može spriječiti preuzmite ovdje: Elektroničko nasilje (pdf). 

Ana Šare, prof.